the lost ones...
Dvije sjene preplicu se u tami...duse uvenule svitanjem novog jutra u nizu, oprostivsi se od zivota trazeci besmrtnost. Cereberus, cuvar tame,cuvar Hadesa isprijecio se na putu ka vjecnom postanku kao da jos pripadaju zivima. Izlivene sijenke iz vruceg pakla nisu im dopustile ulaz u vjecni ponor... oni su pripadali mjestu koje je bilo gore i od same propasti. Nisu pripadali nigdje. Kao polumrtve sjene gledali su na svjetlo ispred njih, svjetlo koje se cinilo blizu ali njima je bilo sasvim nedokucivo. Vladari ponoci, tamo gdje snovi nemaju cijenu, zapeli u medjuprostoru gdje zavrsavaju oni najgori. Zeleci besmrtnost, onda kada ce beskrajno biti jedno uz drugo ne znajuci da su imali besmrtnost. Vjecnost je zivjela u njihovoj ljubavi iz dana u dan. Sada su postali samo hladne sjene izgubljene u vremenu i prostoru koje nisu osjecale ljubav. Nisu znali da je besmrtnost pitanje samo vremena i prostora. Kraj cini zivot znacajnim. Kada znas da kraj postoji, zelis uciniti sve sto mozes da bih spokojno napustio svijet, samo ta spoznaja te navodi da cijenis ono sto imas...